Loading ...
Do određene granice, može se reći da italijanska kuhinja u stvari ne postoji u onom smislu kojim obično obuhvatamo nacionalne kuhinje. Svaka oblast ima svoje specijalitete na koje je posebno ponosna. Italijanska kuhinja nije samo vrlo regionalizovana, već je i sezonska. Visok prioritet upotrebe svježeg, sezonskog voća i povrća razlikuje italijansku kuhinju od njenih kopija širom svijeta. Svi koji žele da probaju tradicionalni italijanski ručak, treba da znaju iz čega se sve sastoji tipičan italijanski meni i na koji način se jelo servira. U većini poznatih restorana uslužiće Vas ovim redoslijedom: 1. Antipasto – toplo ili hladno predjelo. 2. Primo piatto (prvo jelo), obično se sastoji od toplog jela kao što je tjestenina, rižoto, njoke, palenta ili supa. Česta je i bogata ponuda vegetarijanskih jela. 3. Secondo piatto (drugo jelo) glavno jelo, obično riba ili meso. Tradicionalno se najčešće koriste teletina, svinjetina ili piletina, prije svega na sjeveru, iako je govedina postala popularna poslije Drugog svjetskog rata, a u Toskani je naročito popularna divljač. Vrsta ribe je uglavnom lokalna. 4. Contorno (dodatak), može da se sastoji od salate ili kuvanog povrća. U tradicionalnom meniju se podrazumijeva salata uz glavno jelo. 5. Formaggio i frutta (sir i voće): prvi desert, koji se obično servira zajedno. 6. Dolce (desert), na primjer kolači i torte. 7. Caffè (kafa), obično espreso. 8. Digestivo (dižestiv), liker ili žestoko piće (grappa, amaro, limoncello), a ponekad se pojavljuje pod nazivom ammazzacaffè (kafeni ubica). Iako se mora reći da je danas tradicionalni italijanski meni rezervisan za posebne događaje kao što su vjenčanja i svečanosti, svakodnevni obroci podrazumijevaju samo prvo i drugo jelo, dodatak (koji se sve češće servira sa drugim jelom) i kafu (osim ako ste u žurbi). Jedan pomena vrijedan i često iznenađujući aspekt italijanske kuhinje je taj da je primo piatto, odnosno prvo jelo, ujedno i najsitiji obrok jer sadrži najveći broj ugljenih hidrata, a sastoji se od tjestenine ili rižota. Moderna italijanska kuhinja takođe predviđa samo jedno jelo (sve-u-jednom varijanta), koje istovremeno obezbjeđuje ugljene hidrate i proteine (npr. tjestenina i riba).
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
